KUMova Zagonetka

Da li se sećate dečje pesmice „Deset ljutih gusara”? E pa, odlučili smo da je oživimo – tako je nastala KUMova zagonetka.

Sa „KUMovom zagonetkom“ želeli smo da mladima pokažemo snagu aktivizma kroz igru, zabavu i povezivanje. Valjevo je postalo igraonica, a zagonetke su ih vodile kroz priče našeg grada, povezujući ih s njegovim nasleđem i identitetom.

Ovaj događaj nije bio samo avantura, već i dokaz kako mali koraci mogu pokrenuti velike promene. Kroz saradnju, timski duh i nova prijateljstva, mladi su osetili šta znači biti deo zajednice i snagu koju aktivizam donosi – energiju da se nešto promeni, počevši od nas samih. 

Tog dana, svako od njih postao je deo priče koja menja pogled na svet.

Promocija za društvene mreže – reelsovi, blooperi i glavobolje

Jedan deo tima bio je zadužen za promociju i tu smo već pokazali svoju kreativnost.

Snimali smo reelsove za društvene mreže, pokušavajući da u nekoliko sekundi prenesemo istoriju i kulturu našeg grada, ali na fora način. Snimili smo zanimljiv video o kafe-restoranu „Corner”, gde smo otkrili zašto nijedan Poljak ne plaća račun, uz priču vlasnika Đorđa Momića. Snimanje je bilo ludilo – istraživanje, skripte, blooperi zbog kojih smo plakali od smeha, pa ponovo snimanje jer, naravno, neko zaboravi tekst. Na Međunarodni dan pismenosti prisetili smo se Desanke Maksimović, snimajući video kod njenog spomenika u Valjevu. Kroz taj reels smo podelili inspiraciju njenim stihovima i pozvali učesnike da pronađu ovu lokaciju u okviru KUM-ove zagonetke.

Editovanje? E, to je već druga priča – nije baš najzabavniji deo, ali smo se tešili da će rezultat sve to opravdati. Snimili smo i poslednji video neposredno pred KUM-ovu zagonetku, otkrivajući lokaciju Markove stolice. Priča o Marku Kraljeviću dodatno je podigla uzbuđenje, jer su se prijave bližile kraju.

A sad dolazi prava priča: kreiranje zagonetki.

Dva meseca smo sedeli i mozgali šta ćemo i kako ćemo. Zamislite ekipu koja je do juče učila za ispite, sad pokušava da smisli rime i rebuse koje će zbuniti, ali i oduševiti učesnike.

Jedna od naših omiljenih zagonetki glasila je: „Dve glave, dva stražara, čuvaju vrata istoriju našeg grada. Kuda vas sada vodimo?” Učesnici su se baš namučili dok nisu shvatili da ih trag vodi do Muzeja. Još jedna koja nas je posebno zabavila bila je: „Za ovu poteru treba biti pametan i jak, a za početak imate zadatak lak! Prati sledeće tragove: Imam svoju ulicu. Čak sam godinu dana bio gradonačelnik Beograda. Brke imam, zavide mi! Toliko sam bitan da imam svoju diplomu. Dođi do mene!” Odgovor? Naravno, bio je Vuk Karadžić.

Najbolji deo? Rime koje su bile toliko smešne da smo ih morali zapisati za buduću arhivu. Neki rebusi su ispali toliko genijalni da smo se dogovorili da ih okačimo na zid kad budemo imali pravu kancelariju.

Radilo se, smejalo, pa opet radilo. I tako u krug.

Dani priprema – uzbuđenje i panika u isto vreme

Kako se bližio famozni dan, haos je dostigao vrhunac. Svaki dan se svodio na: 

„A da l' smo ovo uradili?”,

„Je l' mape spremne?”, 

„Ko nosi majice?”, 

„Jesmo štampali dovoljno papira?” 

Zadnje pripreme uključivale su sve – od dizajniranja i štampanja materijala, pravljenja mapa i organizacije opreme, do pakovanja poklon kesica koje su morale izgledati savršeno, kao s Instagrama. Niko nije bio pošteđen, pa ni kafa – sve dok nas je držala budnim, bilo je u redu. Adrenalin je rastao zajedno sa strahom od „šta ako”. Ipak, uprkos stresu i neizvesnosti, smeh nas nije napuštao. 

Gledali smo jedni druge kroz šalu: „Ljudi, ovo će ili biti totalni hit ili ćemo se sakriti ispod stola kad sve krene!”

50-ak ljutih gusara...

Atmosfera je bila ispunjena napetošću i uzbuđenjem. Volonteri i mi iz organizacije skakutali smo od energije, dok su poslednje pripreme bile u punom jeku. Glave su nam bile pune pitanja: „Da li aplikacija funkcioniše kako treba?“, „Da li svi znaju svoje zadatke i redosled događaja?“, „Da li će sve ići po planu?“ i, naravno, ono neizbežno: „Dal' nešto treba menjati u poslednjem trenutku?“

Međutim, trenutak istine je došao – učesnici su počeli da pristižu, a mi smo shvatili da povratka nema.

Dok su timovi ulazili u salu, uzbuđenje se osećalo na svakom koraku. Neki su odmah počeli da smišljaju strategije: „Ko će gledati mapu, a ko će rešavati zagonetke?“ Dok su drugi, uz osmeh, pitali: „Da li možemo da koristimo Google?“ Nakon pozdravljanja i registracije, okupili smo sve timove u sali gde su dobili detaljne instrukcije o tome kako će sve teći. Svaki tim je dobio majice, pristup aplikaciji i jasna uputstva o ulozi volontera koji su išli sa njima – njihova misija je bila da osiguraju bezbednost, pruže pomoć i zabeleže svaki bitan trenutak.

Svaki tim dobio je svoju personalizovanu rutu kroz grad, kako ne bi pratili jedni druge. Ovo je dodalo dodatni element iznenađenja, jer nijedan tim nije znao šta čeka njihove protivnike.

Uz pomoć aplikacije i volontera, kretali su kroz zagonetke i lokacije koje su ih vodile dublje u priču o našem gradu. Naša koordinatorka je još jednom naglasila ključne stvari: „Bezbednost je na prvom mestu! Bez trčanja preko ulica i poštujte pravila igre!

/slike/

A onda? Onda smo krenuli.

Devet timova, više od 50 zagonetki, misija i zadataka – neke ćemo vam otkriti, a nešto će ostati misterija:

  1. „Svi ste vi u duši pesnici. Mesto koje tražite rodilo je ženu čije reči krase mnoge strane. Rođena u srcu šuma, svoje srce ostavila je u Brankovini. Gde je ta pesnikinja čije stihove volimo?“ (Spomenik Desanke Maksimović)
  2. „Obrazovanje blista u njenim zidovima. Mesto gde se budućnost gradi hrabro, ime joj slavno, u srcu grada znamo. Sad ti je put do nje lak…“ (Valjevska gimnazija)
  3. „Junak se slavni na trgu krije, Kolubarskom bitkom barjak se vije. Šetaš u krug oko njega i osećaš njegovo herojstvo. Vojvodo, oj vojvodo.“ (Trg Živojina Mišića)

Pored ovih zagonetki, timovi su imali i misije koje su unosile dodatnu dozu zabave i kreativnosti. Jedan zadatak bio je da otpevaju pesmu koja u sebi sadrži reč „Valjevo“ i snime taj trenutak. Drugi zadatak bio je da se slikaju sa svojim volonterom na nekoj od lokacija, dok su treći morali da pronađu najzanimljiviji način da predstave svoj tim.

Svaki zadatak i misija osmišljeni su tako da ih podstaknu na timski rad, kreativnost i smeh, a energija koja se širila bila je zarazna. Timovi su sa svakim korakom otkrivali sve više o Valjevu i o sebi, dok su priče o gradu oživljavale na najlepši mogući način.

/slike/

Cilj – druženje, smeh i proglašenje pobednika

Kako su timovi jedan po jedan stizali na cilj, prostor je polako postajao prava mala žurka.

Učesnici su odmah krenuli da prepričavaju svoje avanture – koja zagonetka je bila najteža, ko je imao najluđu rutu, a ko je završio mokar do kože jer je trčao po suncu. „Čime se bavi sarač?“ neko je pitao kroz smeh, prisećajući se zagonetke koja im je zadala najviše muke. Drugi su se šalili: „Nismo ni znali da Desanka Maksimović ima veze sa Brankovinom dok nas volonter nije diskretno pogurao u pravom smeru.“

Smeh i priče ispunili su prostor, a energija je bila zarazna. Bilo je jasno – ovo nije bila obična igra, već nešto što je sve povezalo na potpuno drugačiji način.

/slike/

Najbolji deo je bio proglašenje pobednika.

Dok su se čitala imena pobedničkog tima, aplauz i navijanje digli su atmosferu na još viši nivo. Pobednici su slavili, ali nisu bili jedini – svi učesnici su želeli zajedničku sliku sa svojim nagradama. Široki osmesi, podignute ruke i taj osećaj ponosa na njihovim licima bio je nešto što ćemo svi pamtiti. Iako su već bili iscrpljeni od trčanja i rešavanja zagonetki, u vazduhu se osećala neverovatna energija.

Ali ono što je bilo posebno?

To što su se svi timovi radovali jedni drugima. Nije bilo sujete, samo iskrena radost i podrška. Članovi različitih ekipa prilazili su jedni drugima, čestitali, smejali se i prepričavali svoje omiljene momente sa igre.

Kad se slikanje završilo, druženje je krenulo još opuštenijim tokom. Mladi su se grupisali, razmenjivali kontakte i pričali o idejama za sledeće aktivnosti. Bilo je tu i pitanja: „Kad će sledeći lov na blago? Možemo li mi da pomognemo u organizaciji?” Neki su već počeli da smišljaju sledeće zagonetke, a drugi su delili utiske o tome koliko im je značilo da upoznaju vršnjake iz drugih škola.

Atmosfera je bila toliko zarazna da smo i mi iz organizacije jedva čekali da vidimo šta će sledeće smisliti.

/slike/

A šta su učesnici imali da kažu o KUMovoj zagonetki?

Nakon događaja pitali smo učesnike za mišljenje – šta im se svidelo, šta bismo mogli da unapredimo i kakvi su im bili utisci. Rezultati? Kombinacija oduševljenja, osmeha i nekoliko sjajnih predloga za buduće aktivnosti!

Evo nekih komentara koji su nam ulepšali dan:

Naravno, bilo je i onih koji su želeli još:

A neki komentari su nam izmamili široke osmehe:

I na kraju, jedan od komentara koji nas je posebno dirnuo:

Zašto ovo radimo?

Na ovo pitanje najbolje odgovaraju naši organizatori i volonteri, oni koji su bili deo svakog koraka ove avanture.

„Ono što me najviše inspiriše je energija mladih,” rekla je jedna od organizatorki. „Kad vidim kako se povezuju, kako rešavaju zadatke i istovremeno uživaju, znam da ono što radimo ima smisla. U malim gradovima često mislimo da se prave ideje dešavaju negde drugde, ali ovaj događaj dokazuje da najlepše stvari mogu nastati baš ovde, u našoj zajednici.”

Jedan od volontera, koji je pratio timove na terenu, podelio je svoje utiske: „Bilo je sjajno gledati kako se učesnici snalaze s našim zagonetkama. Jedan tim me je pitao: ‘Da li ste vi smišljali sve ovo? Ovo je genijalno!’ To mi je bio trenutak ponosa, jer sam znao koliko smo svi uložili da napravimo ovu priču. Njihova reakcija mi je pokazala da je vredelo svakog truda.”

„Najlepši deo za mene je što su mladi dobili priliku da izađu iz svoje zone komfora,” dodala je još jedna volonterka. „Nisu to bile samo zagonetke i trčanje – bila je to prilika da upoznaju vršnjake iz drugih škola, da se povežu i stvore prijateljstva. Aktivizam nije samo za velike proteste ili kampanje; to su ovakvi trenuci, kada odlučiš da učestvuješ, da nešto novo naučiš, da se potrudiš.”

I zaista, upravo zbog ovakvih priča istražujemo, pišemo, trčimo, zovemo, organizujemo. Jer verujemo u mlade. Jer znamo da u svakom od njih leži potencijal da hrabro, kreativno i zajedno stvaraju promene – i ovde, i svuda.

/slike/

Šta dalje?

Ako si propustio/la ovu avanturu – ne brini, sledeće već planiramo! Prati nas na Instagramu i TikToku @ngo.kum i pridruži se sledećoj promeni koju zajedno kreiramo.

Jer, kao što volimo da kažemo: KUM je tu da inspiriše, povezuje i menja.